Dr Milivoje Došenović: VOJNIKOV SPOMENAR (sonetni venac), elektronsko izdanje iz 2013.

xxxDr Milivoje Došenović: VOJNIKOV SPOMENAR (sonetni venac), elektronsko izdanje iz 2013.

Autor dela: dr Milivoje Došenović, književnik, pesnik, romansijer. Sonetni venac je integralni deo knjige "PEGAZOV LET" (zbirka sonetnih venaca), koja je objavljena u štampanom izdanju 2008. godine, a u elektronskom obliku 2013. godine. Recenzenti knjige "PEGAZOV LET" (zbirka sonetnih venaca) su: arhimandrit Teodor Suvajdžić, duhovni otac manastira sremska Ravanica iz Vrdnika, i prof. dr Radovan Čokorilo, pedagog i psiholog, Katedra za društveno-humanističke nauke sa Univerziteta u Novom Sadu.

Nakon pregleda izvoda iz foto-albuma, koji je posvećen vojničkim danima u Skoplju i Republici Makedoniji, delo "Vojnikov spomenar - sonetni venac", može se otvoriti i pročitati u ovoj kategoriji veb sajta, kao i u rubrikama: IZDAVAČKA KUĆA, O NAMA, DELA, ali i u ostalim kategorijama veb-dizajna "Domla-Publishing", Novi Sad. 

 

SEĆANJE NA NEZABORAVNE VOJNIČKE DANE U MAKEDONIJI

Iz Autonastavnog bataljona "Maršal Tito" VP 5380/1-3 (1972-1973) 

i u autovodu Komande III Armije VP 5573-29 (Skoplje, 1973)

 

Slikovito i pesnički opisani u književnom delu

 "VOJNIKOV SPOMENAR (sonetni venac)

autora dr Milivoja Došenovića, književnika

(E-book se otvara dole - nakon izvoda iz albuma fotografija) 

Skoplje, glavni grad Republike Makedonije, koja je bila u sastavu nekadašnje države Jugoslavije. Snimak jednog dela  Skoplja neposredno pre katastrofalnog zemljotresa, koji je 26. jula 1963. godine teško razorio ovaj grad sa obe strane Vardara (snimak sa brda Verpin, iz arhivske foto-građe dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Panorama Skoplja, glavnog grada Makedonije - podno planine Skopska Crna gora i Vodno planine. Skoplje leži u Skopskoj kotlini, a okružuju ga planine: sa severa Skopska Crna gora (1651 m), sa juga Golešnicom (1934 m), Jakupicom (2540 m) i Karadžicom (2180 m), sa severozapada Suvom gorom (1852 m), i sa zapada Šar-planinom (2748 m). Skoplje se sastoji od starog dela grada, koji je smešten sa leve strane reke Vardar ispod drevne tvrđave Kale, i od novoizgrađenog dela grada Skoplja, na desnoj obali Vardara, i sa građevinama koje su nikle nakon katastrofalnog zemljotresa od 1963. godine  (iz foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

  

Most Cara Dušana na reci Vardar, izgrađen tokom VI veka za vreme rimskog cara Justinijana, a obnovljen u danima krunisanja Cara Dušana, koje je obavljeno u Sabornoj crkvi u Skoplju 16. aprila 1346. godine. Očuvani ostaci tvrđave Kale i danas postoje na levoj obali Vardara. Kameni Dušanov most povezuje stari deo Skoplja ili Bit-pazar čaršiju sa novoizgrađenim delom grada (iz foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Stara skopska tvrđava Kale, koja se nalazi na brdu Verpin iznad Skoplja sa leve strane Vardara. Nakon krunisanja Cara Dušana u Sabornoj crkvi u Skoplju 16. aprila 1346. godine, mladi Car Dušan je napravio veliko slavlje u raskošnoj tvrđavi Kale, da bi potom tri godine kasnije objavljen i čuveni Dušanov zakonik 1349. godine. Na udaljenosti oko jednog kilometra, bio je veliki kompleks kasarni JNA pod imenom "Maršal Tito", u čijem delokrugu je bio i Autonastavni bataljon "Maršal Tito", zatim divizija (sa bataljonima vojne i saobraćajne policije, bataljoni veze i PVO-a, pešadijski bataljon, inženjerija kao i tenkovska brigada), a iza vojnih objekata na nepun kilometar nalazi se akvadukt iz rimskog perioda (iz arhive književnika dr Milivoja Došenovića, 1973).

   

Dušanov most na Vardaru - u predvečerje (iz foto-arhive: dr Milivoje Došenović, snimak 1973)

  

Skopski mostovi preko Vardara, kojih ima ukupno tri: prvi most u daljini je Dušanov most, najstariji kameni skopski most, dok je  bliži most (na slici desno) rezervisan za teretni saobraćaj,  preko koga se uključuje na autoput Skoplje - Priština, kao i u druge pravce u Republici Srbiji i Makedoniji: ka Đevđeliji, u pravcu Niša i Beogradu (iz foto-arhive: dr Milivoja Došenovića, književnika, redovnog člana Društva književnika Vojvodine).

 

U kadru je stari most Cara Dušana, koji ima veliku istorijsku vrednost. Iznad mosta na brdu Verpin je starostavna antička tvrđava Kale (u njoj su bili najraskošniji dvorci Cara Dušana), a levo od tvrđave Kale na razdaljini od kilometar je i kompleks vojnih kasarni "Maršal Tito", sa Autonastavnim bataljonom, divizijom i tenkovskom brigadom, što je u to vreme pripadalo III Vojnoj oblasti. Na nekoliko stotina metara iza vojnih objekata je drevni Akvadukt (vodovod) iz rimskog perioda. Arhivski snimak iz druge polovine XX veka.

 

Sačuvani ostaci antičkog rimskog akvadukta (vodovoda) iz II veka, nalaze se u blizini Skoplja između sela Vizbegovo i naselja Šutke, u blizini autoputa Skoplje-Priština, a na nepun kilometar razdaljine od nekadašnjih vojnih objekata skopske kasarne "Maršal Tito". Ovim antičkim Justinijanovim Akvaduktom Rimljani su sa izvorišta vode na Skopskoj Crnoj gori snabdevali Skoplje i okolne naseobine (snimljeno 1973. godine, iz arhive književnika dr Milivoja Došenovića).

 

Pogled na stari deo Skoplja na levoj strani Vardara, sa mostom Cara Dušana (crtež sa tušem, 1971)

 

Arhivski insert iz starog dela Skoplja na levoj strani Vardara. Bit-pazar čaršija, datira još od 12. veka, a njenu izgradnju su inicirali dubrovački trgovci za prodaju svojih proizvoda. Ovaj stari deo Skoplja, prepoznatljiv je po egzotičnim i brojnim dućanima, zanatskim radnjama, čajdžinicama, poslastičarnicama i sa nekoliko drevnih i sačuvanih džamija: Hunkjar ili Sultan Murata, Aladža ili Ishakije, Paše Jigit ili Medlah džamija, Isa-Begova, Kebir Mehmedova džamija (iz lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, Skoplje, meseca novembra 1972. godine).

 

Stara i prva skopska železnička stanica, na kojoj su zaustavljene skazaljke sata na vremenu 5 časova i 17 minuta, ujutro (26. jula 1963), kada je razorni zemljotres zadrmao Skopsku Crnu goru, i ubojitom snagom od 6,9 stepeni po Rihteru - razorio veliki deo glavnog grada Makedonije, odnevši 1.070 ljudskih života, uz ogromnu materijalnu štetu. Vojska JNA iz Treće vojne oblasti, ali i iz cele Jugoslavije, učinila je natčovečanske napore da se pomogne građanima Skoplja: u hrani, vodi, mehanizaciji i smeštaju ugroženih ljudi makedonske prestonice.

 

 

GEOGRAFSKA KARTA REPUBLIKE MAKEDONIJE (1973)

  

 

Plan Skoplja. Na levoj strani Vardara nalazi se stara Bit-pazar čaršija, tvrđava Kale, a nedaleko od tvrđave na oko kilometar na uzvišenju nalazili su se vojni objekti kasarne "Maršal Tito", sa divizijom (bataljoni PVO-a, pešadije, inženjerije, vojne policije i intendantski bataljon, sa tenkovskom brigadom). Do kasarne "Maršal Tito" u Skoplju, prvo se ulazilo kroz glavnu vojnu kapiju Autonastavnog bataljona "Maršal Tito", koji je imao veliki vozni park različitih tipova lakih i teških terenaca - za obuku vojnih vozača JNA. Na slici je plan Skoplja iz 1972.

  

Skoplje, glavni makedonski grad (snimak iz 1972. godine)

  

U slici i reči: Komanda III Armije (Komanda stana, VP 5573-29 u Skoplju, iz 1972. godine)

 

Sleva: general-pukovnik Vasko Karangeleski (1921-1977), komandant III Vojne oblasti (III Armije), čiji je vojni štab bio u Komandi III Armije (Komanda stana u Skoplju). Njegova kuća se nalazila na brdu Vodno (desna slika). General-pukovnik Vasko Karangeleski nesrećno je izgubio život u lovu 1977. godine kod Makedonskog Broda. Načelnik štaba u Komandi III Armije  bio je general-potpukovnik Tihomir Šareski (1921-2004), a u štabu uz njega su bili generali JNA: Mile Arnautovski, Petar Pepeljugovski, Josip Kostovski i drugi. Glavni rukovodilac vojno-inženjerijskog sektora u Komandi stana bio je pukovnik Borivoje Antić, a komandant Skopske divizije u kasarni "Maršal Tito" u Skoplju (sa tenkovskom brigadom u sastavu), bio je pukovnik Vladimir Dubak, dok je komandant Autonastavnog bataljona "Maršal Tito" u Skoplju 1970-1977. godine bio avijatičarski potpukovnik Miljenko Šatović. Komandir autovoda u Komandi III Armije (Komanda stana) bio je poručnik Pavle Pavlović, a njegov pomoćnik zastavnik Svetozar Prica. Iz zapisa i lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika. 

 

 

PETNAEST NEZABORAVNIH MESECI SLUŽENJA OTADŽBINI U JNA

 

USPOMENE IZ AUTONASTAVNOG BATALJONA "MARŠAL TITO"

 III ARMIJSKA OBLAST JNA, VP 5380 (SKOPLJE, 1972-1973) 

Sleva: autor dela "VOJNIKOV SPOMENAR", dr Milivoje Došenović, književnik - iz nezaboravnih vojničkih dana u Autonastavnom bataljonu "Maršal Tito", JNA, Skoplje, u vreme nastave iz teorijsko-praktičnog dela "poznavanje rada dizel i benzinskih motora  u vozilima JNA".  Na  fotografiji, desno:  insert iz  Autonastavnog bataljona "Maršal Tito" i  VP 5380/1-3, vojnik-vozač Milivoje Došenović (Skoplje, 11. novembra 1972). 

 

U kabinetu motornih vozila JNA iz Autonastavnog bataljona "Maršal Tito" u Skoplju: vojnik-vozač Milivoje Došenović, za upravljačem na preseku terenskog izviđačkog vozila JNA eksperimentalne "kampanjole AR-55" benzinac (snimak sredinom novembra 1972. godine, iz foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Nezaboravne uspomene iz redovnog služenja vojnog roka u JNA (Skoplje, 1972-1973). Na slici, sleva: vojnik vozač Milivoje Došenović, na haubi teškog američkog kamiona  "GMC-353" poznatiji kao "džems" (u pauzi za ručak uz čuveni "vojnički pasulj" iz porcije). Na fotografiji desno: vojnik-vozač JNA Milivoje Došenović - za upravljačem kamioneta "tam-2001" dizelaš, sa auto obuke na relaciji Skoplje - Uroševac - Priština. Snimak je napravljen u blizini mesta Kačanik, kod ušća rečica Nerodimke i Lepenca, pored izvorišta kisele vode u Kačaničkoj klisuri, sredinom decembra 1972. Foto-materijal je iz lične arhive dr Milivoja Došenovića.

 

"DŽEMS" (GMC-353) U AUTONASTAVNIM BATALJONIMA JNA

(DRUGA POLOVINA XX VEKA) 

Ovaj terenac (benzinac) za obuku vojnih vozača u JNA, izdržljivi šestotonac "džems" (GMC-353), izrađivan je od 1941-1949. godine u fabrici "General Motors Corporation"  SAD - donacije UNRA-e (poklon od UN zemljama opustošenim ratom), koje je i FNRJ dobila,  uz neke druge tipove vojnih vozila npr. džipove "ford-willys", italijansku automobilsku vojnu opremu ("kampanjole", lake kamionete "fijatke", motocikle "moto-guci" za saobraćajnu policiju JNA itd). Vojnici, budući vozači na obuci u JNA, nisu baš bili oduševljeni zaduženjem i obaveznom noćnom vožnjom "džemsovima", iz nekoliko razloga: veoma robusna konstrukcija, veliki gutač benzina, mehanički upravljač (volan) obložen drvetom, a za njegovo upravljanje zahtevalo je od vojnika-vozača i znatno veću fizičku izdržljivost, tako da su se vojnici-vozači, posle celodnevne vožnje "džemsom", vraćali sa obuke u svoje autobataljone, iscrpljeni kao sa teškog planinskog marša. Ali, robusnim "džemsom" je morao  naučiti da upravlja svaki budući vojnik-vozač u JNA, pa ga se onovremene generacije vojnih vozača sećaju, sa zadovoljstvom što su i njega zaduživali (zapis iz "Vojničkog dnevnika" dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Na teškom vojnom američkom kamionu (GMC-353) poznatijem pod imenom "džems", u vreme obuke i kraćeg odmora sede na haubi, sleva: vojnik-vozač Milivoje Došenović, u radnom zimskom šinjelu iz tadašnjeg vojničkog vremena, sa pantalonama umazanim od kolmajza i motornog ulja. Baš je trebalo imati snage i veštine pa "baratati" sa ovom američkom drumskom grdosijom. Pored vojnika-vozača Milivoja Došenovića je razvodnik instruktor Micko Georgijevski. Vozilo GMC-353 je bilo u kontingentu Autonastavnog bataljona "Maršal Tito" u Skoplju iz VP 5380. Snimak je napravljen u blizini sela Vojnik kod Kumanova, početkom meseca januara u predvečerje 1973. godine (iz lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

   

 

NEZABORAVNA VOJNIČKA GITARA

Uspomena iz vremena služenja redovnog vojnog roka u JNA (Skoplje 1972-1973), na slici: Milivoje Došenović vojnik-vozač (drži šlem u ruci), podučava akorde na gitari desetara Velimira Banovića Velju, koji je rodom iz Aranđelovca (snimak je napravljen u Autonastavnom bataljonu "Maršal Tito" VP 5380, JNA, Skoplje, 1972).

  

Nezaboravne uspomene iz vremena služenja redovnog vojnog roka u JNA. Na fotografiji je autor knjige "Vojnikov spomenar", dr Milivoje Došenović, književnik,  za upravljačem džipa "willys-MB", kao vojnik-vozač, na relaciji Skoplje - Titov Veles - Štip - Kočani (snimak krajem hladne i kišne jeseni, Makedonija, 1972. godine).

 

 

SA RAZVODNICIMA-INSTRUKTORIMA VOŽNJE U JNA (SKOPLJE, 1972-1973)

 

 

 

VOJNIČKI DOČEK JEDNE NOVE GODINE (SKOPLJE, 31. XII 1972)

VOJNICI-VOZAČI AUTONASTAVNOG BATALJONA "MARŠAL TITO", III VOD PRVE ČETE (SKOPLJE, 31. 12. 1972)

 (Iz foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika)

 

Uspomena  iz  Autonastavnog bataljona  "Maršal Tito" u Skoplju. Autobataljon je imao oko 800 vojnika-vozača sa tri čete i sa po pet vodova po četi (5. vod iz svake čete brojao je po 53 razvodnika-instruktora vožnje, kojih je ukupno bilo 159 - "aprilska klasa" 1972), a u autobataljonu je bilo i odeljenje vojnika-majstora tehničke službe za održavanje, remont i popravku motornih vozila za obuku. Starešine u Autobataljonu bili su: komandant, a po činu avijatičarski potpukovnik Miljenko Šatović, zatim starešine  četa, kapetani: Bogdanović i Nađi, poručnici: Demić i Aleksić, potporučnici: Radosavljević, Jovanović i Stanković, vodnici: Ergić, Živanović, Krstić i Marković, rukovodilac za političko-pravna pitanja zastavnik Gojković. U IV vodu iz I čete starešine su bile: komandir voda i vodnik I klase Živorad Krstić, desetari Velimir Banović i Mirko Muškinja. Za vojnike vozače JNA  iz III voda I čete, VP 5380 u Skoplju, komandir I čete bio je kapetan Ahmeti Nađi, a komandiri 3. voda: stariji vodnik prve klase Franc Meh i vodnik I klase Nikola Mirković. Spisak vojnika vozača iz 3. voda 1. odeljenja: komandir i desetar Nikola Raičević, Ante Perić, Milorad Maleš, Fikret Kaljić, Voja Marković, Miroslav Daničić, Dragan Petrović, Živa Ćirić, Jovan Badejević, Radivoje Ivanović, Jurica Biličić, Dragomir Sudan, Sadik Grahić, Boris Pulek, Branko Vasilić, Rodoljub Mirković, Mirko Mikulec, Ismail Ibrahimi. Spisak  vojnika vozača iz 2. odeljenja: komandir-desetar Nedžad Bravo, Milan Radojković, Petar Škaljac, Hazim Delić, Milorad Sarić, Petar Alimpić, Radenko Smilevski, Muhamed Alibašić, Mileta Mihajlov Pirgin, Milivoje Došenović, Đorđe Gug-leta, Živko Stanković, Branko Gostimirović, Milenko Jermaniš, Darko Dražić, Eftimčo Ivanov. Spisak vojnika vozača 3. odeljenja: komadir-desetar Živa Nadaški, Ljubomir Hrupelj, Janko Mlakar, Dušan Rovčanin, Budimir Jelačić, Zlatko Jovanović, Rastko Petrović, Jovan Dimovski, Musli Ismaili, Blagoje Petkovski, Mile Tanasković, Blagoje Ognjanovski, Radomir Jovanović, Dragan Baranašić, Milutin Stanisavljević, Miroslav Beranić, Savo Tričković, Avnija Elmazovski, Pero Vukotić, Miroljub Mihajlović. Snimljeno u vojničkom klubu autobataljona 31. decembra 1972. godine, uoči dočeka Nove godine (iz lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, koji je bio na obuci u Autonastavnom bataljonu "Maršal Tito", a nakon toga i vozač-vojnik u Komandi III Armije, Komanda stana VP 5573/29 u Skoplju. Armiju je služio 15 meseci, i sa raznim vojnim vozilima prešao 30.000 kilometara).

 

Na fotografijama su terensko-izviđačka i teretna vojna vozila, gore: izdržljiva "kampanjola AR-55" sa ceradom, proizvodila je "Zastava" iz Kragujevca, po licenci italijanskog "Fiata" od 1953. godine, i donja slika: popularni vojni kamion "dajc" ili "tam-4500", koji je bio široko zastupljen u nekadašnjoj JNA.

 

Vojni kamion JNA "fap-13" i "fap-1314", proizvodila ga jugoslovenska fabrika "FAP" iz Priboja u Republici Srbiji od 1962. godine, po licenci "Sauer-Werke" (švajcarsko-austrijsko-nemačke korporacije). Za potrebe JNA korišćene su verzije: sandučar (sa ceradom i bez cerade), kiper, kao i cisterne za gorivo i vodu. Nosivost im je bila 13-14 tona (sa dve osovine), šestocilindrični motor, isprva sa mehaničkim volanom većeg prečnika. Vozači u JNA nazivali su ga "fap-šestak", i za njegovo upravljanje je bila potrebna velika fizička izdržljivost. Kamion "fap-13" kiper bio je i deo voznog parka Autobataljona "Maršal Tito", VP 5380 Skoplje.

 

Na slici levo: vojno terensko vozilo "dodž" ("dodge"), koje je sa oko 30 takvih terenskih vozila posedovao Autonastavni bataljon "Maršal Tito" u Skoplju, na kome se uz nekoliko drugih vrsta drumskih vojnih vozila, vršila obuka vozača-vojnika JNA. Desno:  po licenci  nemačke automobilske industrije "Magirus-Deutz", od 1962. godine mariborski "TAM" je počeo  proizvodnju ovog izdržljivog kamiona i za potrebe JNA, koje je bilo najmasovnije transportno vozilo JNA, pa je bio veoma aktuelan i  "tam-5000" (na slici).  Poznata slovenačka fabrika "TAM" (Tovarna Avtomobilov  Maribor) i danas proizvodi kamione. 

  

Kolona vojnih kamiona  fabričke marke "tam-pionir", koji se proizvodio u Mariboru do 1962. godine, po licenci češke "Prage", a služio je za obuku u JNA, kao i za aktivni transport vojnih trupa, sredstava i robe JNA. Na slici: deo kolone kamiona na obuci iz autonastavnog bataljona, zaustavljene u kratkom odmoru (snimak iz 1972). 

 

Kolona vozila JNA, na obuci vojnih vozača sa kamionima autojedinice "tam-pionir" (jesen, 1972)

 

Vojna vozačka dozvola za vozače motornih vozila JNA (iz 1972-1973. godine), i nekadašnji amblem JNA

 

Vojna vozačka dozvola iz Autonastavnog bataljona "Maršal Tito", VP 5380, Skoplje, 31. januara 1973. godine, na ime vojnika-vozača Milivoja Došenovića, koji je služio vojni rok JNA u autovodu Komande III Armije - Komanda stana u Skoplju, VP 5573-29, do 21. decembra 1973. godine (iz lične arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

   

FOTO-USPOMENE IZ AUTOVODA VOJNIH VOZAČA KOMANDE III ARMIJE

(KOMANDA STANA, VP 5573-29, JNA, SKOPLJE, 1973) 

Zajednička fotografija: vozači-vojnici u Komandi III Armije (Komanda stana) iz VP 5573-29 u Skoplju. U prvom redu sleva (u grupi koja čuči) je vojnik-vozač Milivoje Došenović, pored desetara Vanča Ivanova i svojih "klasića" Štefana Širovnika i Ante Lerge.  U gornjem redu, stoje sleva: Živojin Mićić, Jordan (a u sredini sa harmonikom komšije vojni policajci), do njih Vahid Gaši i Vlado Protić iz Baraća, opština Mrkonjić Grad, koji je bio jedan od najboljih vojničkih drugova Milivoja Došenovića. Snimak ispred spavaone vojnih vozača i spavaone vojne policije, voda veze i PVO-a Komande III Armije, Komande stana  u Skoplju. Kada im se sa svojom harmonikom  pridružio i vojni policajac Vladimir Jerolim, koji je odlično svirao i akustičnu gitaru - tada je atmosfera bila veoma vesela (snimak je napravljen u Skoplju, jedne subote popodne, sredinom meseca avgusta 1973. godine, iz lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika, pesnika, romansijera).

  

Iz voznog parka Komande III Armije u Skoplju. U vojnom vozilu "haflinger" sedi vodnik-stažista Vojo Jovanović iz N. Beograda, u sredini je Štefan Širovnik Slovenac iz Ljubljane, i desno Vinko Matasić iz Novog Beograda, sa leve strane je  sovjetski "gaz-69 B", u desnom uglu vojni "fiat-milletrecento" za vožnju starešina visokih činova (snimio vojnik-vozač Milivoje Došenović, JNA, Komanda stana, Skoplje, početkom meseca septembra 1973). Vojno vozilo "haflinger" (mali austrijski konj), kao preteča "pinzgauera", a proizvodile su ga vojne industrije Austrije, Švajcarske, Nemačke i Italije. Komande armija u JNA posedovale su ovo izdržljivo i okretno vozilo. U Komandi III Armije (Komanda stana) u Skoplju (VP 5573-29), ovo vozilo je korišćeno za prebacivanje smene vojnih policajaca, koji su obezbeđivali kuću komandanta III Armije, general-pukovnika Vaska Karangeleskog. Njegova kuća se nalazila na obližnjoj planini Vodno na oko 15 kilometara iznad Skoplja. Vojni vozači u Komandi stana u Skoplju imali su drugarske odnose sa vojnim policajcima, koji su takođe bili uz spavaone vozača Komande stana u Skoplju. Mali "haflinger" je korišćen i prilikom dostave vojnog materijala do baze "Sopište" kod Skoplja (iz zapisa i foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika, koji je kao vojnik-vozač takođe često vozio malog "haflingera" 1973. godine, i iz tog vremena sačuvao trajne i prijatne uspomene).

 

Bon za gorivo vojnih vozača Komande III Armije (autovod Komande stana), VP 5573-29, Skoplje, 1973. godine 

(Snimak sačuvanog originala, iz lične arhive dr Milivoja Došenovića, književnika)

 

Jedan prijatan večernji vojnički izlazak u grad i egzotičnu skopsku gostionu. Nacionalna pripadnost nije im bila smetnja da postanu nerazdvojni drugovi, tokom služenja redovnog vojnog roka kao vojnici-vozači JNA u Komandi III Armije u Skoplju. Sleva: Toše Makedonac, Milivoje Došenović (sa brkovima), Muhamed Hodžić Hamo iz Sarajeva, i Joška Farkaš iz Virovitice (snimak jedne jesenje večeri u Skoplju, 1973).

 

Kombi "imv-1600" (proizvodila ga Industrija motornih vozila Novo Mesto, Slovenija), za ekspediciju pošte u JNA iz 1973. godine. Komanda III Armije (Komanda stana) u Skoplju u svom voznom parku je imala ovakvo vozilo, kojim se ekspeditovala armijska pošta sa skopske železničke stanice do ostalih okolnih kasarni i garnizona (Đorče Petrov, Katlanovo, vojni aerodrom Petrovac, vojna bolnica, kasarna "Maršal Tito", Komanda divizije itd). U svom vojničkom dnevniku književnik dr Milivoje Došenović je zapisao: "Uvek ću se sećati dva vojna poštanska kombija "kombi-zastava" (sa menjačem ispod volana) i kombija "imv-1600" (sa menjačem na podu). Od meseca septembra do kraja novembra 1973. godine, vozio sam ovakvim kombijem (na slici) vojnu poštu sa stare železničke stanice do Komande stana, a odatle u sve vojne kasarne u Skoplju i okolini. Naša misija se zvala "Ekspedicija pošte", a moju posadu su sačinjavali (pored mene, koji sam bio vojni vozač) i desetar Đokić sa još tri vojnika: Jović, Jupi i Zoki (Zoran Maksić), a starešina za Ekspediciju vojne pošte bio je stariji vodnik Franjić, koji je bio vrlo tolerantan za naše "vojničke nestašluke". To bejaše nezaboravno i srećno doba svakodnevnih događaja, zanimljivih situacija u gustom skopskom saobraćaju, ambijenta na staroj skopskoj železničkoj stanici, i mnoštvo brojnih zgoda i susreta. Na to vreme podsećaju ove tri slike: vojni poštanski kombi, stara skopska železnička stanica, i slika poklon moga druga iz "Ekspedicije pošte" Zorana Maksića Zokija..." (JNA, Skoplje, 3. 10. 1973). Iz arhive dr Milivoja Došenovića. književnika.

 

Sleva: putnički automobil za potrebe JNA "fiat-milletrecento" (sa menjačem ispod volana) ili popularni "tristać", kojim su vojnici-vozači u JNA u Komandi stana u Skoplju vozili starešine visokih činova (1972-1973). Na slici desno: krajem 1973. godine i početkom 1974. godine kragujevačka "Zastava" ovo vozilo je počela da proizvodi i sa menjačem na podu, pod markom "zastava-1300", a proizvodio se i model "zastava 1500" (karavan). Vozila ove marke koristila je i civilna saobraćajna milicija bivše Jugoslavije...

 

Sleva: kamionet "zastava-615" iz JNA, popularna "fijatka" (dvotonac). Ovakav kamionet je bio deo voznog parka Komande stana u Skoplju (VP 5573-29), i sa njime su dopremali lakši vojni materijal do vojne baze Bardovci, gde je u blizini sela bila neka stara tvrđava sa vojnim magacinima. Vozači iz Komande III Armije u Skoplju, po povratku iz Bardovaca, sa bardovačkih vinograda dopremali  bi usput za vojničku menzu u Komandu stana i najkvalitetnije grožđe. Tako, da je tada  popularna "fijatka" - uvek mirisala na sveže grožđe. Na desnoj slici su Bardovci, koje pripadaju naselju Karpoš u okviru grada Skoplja (iz arhive dr Milivoja Došenovića, književnika). 

 

Snimak originala, iz lične arhive dr Milivoja Došenovića, književnika (Skoplje, JNA, 1973)

 

Vojnici voda vezista i  PVO-a u Komandi III Armije (Komanda stana, VP 5573-29, Skoplje). Na slici: Branko Repić, Milun Jovičić, Nenad Novarlić, Dragan Ristić, Vlado Šurina i Miodrag Vrbaški, u velikom gradskom parku Skoplja, oktobar 1973. godine (iz lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Vojnik-vezista JNA Branko Repić, služio je vojni rok u Komandi III Armije (VP 5573, Skoplje), bio je talentovan gitarista i veliki drugar vojnika-vozača u Komandi III Armije Milivoja Došenovića, sa kojim je zajedno uz dve akustične gitare svirao omiljene hitove. Branko je najviše voleo da muziciranje započinje jednom lepom kompozicijom od VIS "Pro arte" i tadašnjeg vokalnog soliste Vladimira Savčića Čobija - "Djevojka sa planine" (fotografija: iz lične arhive dr Milivoja Došenovića, snimak u skopskom parku, sredinom meseca oktobra 1973).

 

 

DEO NAORUŽANJA JNA IZ DRUGE POLOVINE XX VEKA - PUŠKA M-48

NEKADAŠNJI VOJNICI JNA - NEĆE JE ZABORAVITI (PUŠKA M-48)

Brzometna puška "opetuša" (repetirka) M-48, proizvodnja "Zavodi Crvena zastava" iz Kragujevca, kalibar 7,62 mm sa spojnicom za bajonet. Sastav puške: mušica, branik mušice, usta cevi, prsten cevi, vodište zrna, opruga preklapača, postolje, preklapač nišana, gajka, ležište metka, glavni zavrtanj, glava sanduka, donosač, igla, deo magacina, izdizač, udarna opruga, spojnica, branik, obarača, udarač, rep sanduka, repni zavrtanj, kundak, potkov kundaka, kožni kaiš. Bila je u upotrebi za sve vojnike redovnog vojnog roka JNA - od njene proizvodnje, pa do kraja 80-ih godina XX veka. Puška M-48, bila je neizostavni deo oružja u većini rodova JNA, a ona je bila uz vojnika i sa strojevim korakom i na bojevim gađanjima. Opisana je u vojničkim pismima, pesmama i spomenarima, naročito u mirnodopskim uslovima služenja redovnog vojnog roka u JNA.

 

VOJNA BAZA KOD SOPIŠTA - ISTURENO ODELJENJE VEZE I PVO KOMANDE III ARMIJE - SKOPLJE

Sopište, kao opština geografski pripada oblasti Karšijak, a okružuju je planine Vodno i Karadžica, a samo selo Sopište nalazi se iznad Skoplja na oko petnaestak kilometara. U periodu posle Drugog svetskog rata, JNA je izgradila svoju važnu bazu kod sela Sopište. U toj vojnoj bazi uglavnom je bilo smešteno jedno obučeno odeljene vezista. Krivudavi uži asfaltirani put vodio je od Skoplja do baze "Sopište". Vojnike u bazi je hranom i ostalim vojnim materijalom snabdevala Komanda stana u Skoplju, a vozači iz autovoda Komande III Armije su se smenjivali, dovozeći vojne potrepštine za bazu "kampanjolom AR-55" ili ponekad malim "haflingerom". Vozač iz Komande stana je u tom periodu od mesec dana provodio sa vojnicima vezistima u bazi "Sopište" (sa njima je spavao, obedovao, a nakon vojnih zadataka družio se, igrao šah, bavio se sportskim aktivnostima...), zatim je sledila redovna smena, pa bi vojnika-vozača za "Sopište" zamenio drugi klasić. Praktično, iz autovoda Komande stana, svaki vozač je provodio po 30 dana u toj bazi JNA - vozeći maršrutom Sopište-Skoplje-Sopište (iz zapisa dr Milivoja Došenovića, književnika, koji je bio mesec dana u toku vojnog roka kao vojnik-vozač iz autovoda Komande III Armije, sa "kampanjolom AR-55" i sa "haflingerom" u "Sopištu", JNA, Skoplje, 1973).

 

Pogled na Skoplje i na nekadašnji najveći vojni kompleks u Republici Makedoniji: kasarna JNA "Maršal Tito", gde su nekada bili stacionirani bataljoni vojne i vojno-saobraćajne policije, bataljon PVO-a i veze, intendantski i pešadijski bataljoni,  sa crvenom zgradom Komande divizije, a tu se nalazila  i oklopna tenkovska brigada sa remontnim radionicama i tenkovima T-34, T-54  i T-55. U sklopu velike kasarne "Maršal Tito" nalazio se i autonastavni bataljon za obuku vojnih vozača, kroz čiju kapiju je bio glavni ulaz u kompletnu vojnu strukturu. Ovaj gigantski vojni kompleks u kome je konstantno bilo stacionirano 20.000 vojnika, pripadao je III Vojnoj oblasti, sa Komandom 3. Armije (i Komandom stana) u Skoplju. Otcepljenjem Republike Makedonije od države Jugoslavije, ova kasarna je dobila novo ime "Ilinden" (iz foto-arhive: dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

 

 KO NIJE BIO VOJNIK JNA - PROPUSTIO JE ZNAČAJNO ŽIVOTNO ISKUSTVO

 

        Moje nezaboravne uspomene iz vremena služenja redovnog vojnog roka, isprva u Autonastavnom bataljonu "Maršal Tito" u Skoplju, a potom u prekomandi Komande III Armije (pri voznom parku Komande stana u Skoplju), u periodu 1972-1973. godine. Još su živa sećanja na duge vožnje različitim tipovima vojnih vozila na teritoriji Treće vojne oblasti: Skoplje (kasarna Gjorče Petrov, Katlanovo, Železnička stanica, Skopski aerodrom, vojne baze Sopište i Bardovci), planina Vodno, Kačanik (kisela voda), Uroševac, Podujevo, Priština, Kumanovo, Titov Veles (Jezero slo-bode), Štip, Bregalnica, Kočani,  Skopska Crna gora, Tetovo, Šar-planina (Popova šapka), Gostivar, Osogovo (Vrutok izvorište Vardara), Kičevo, Smilevo, Demir Hisar, Makedonski Brod, Prilep, Bitolj (Pelister), Ohrid (Biljanini izvori), Crni Drim, Struga, Debar, vojni poligon Krivolak, i stotine malih  živopisnih sela... (Iz zapisa dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Područje Treće vojne oblasti sa Komandom III Armije (Komanda stana u Skoplju) uz centralnu veliku vojnu kasarnu "Maršal Tito" u Skoplju, sa većim opštinskim centrima tadašnje Republike Makedonije i Kosmeta. Na karti su prikazani i glavni saobraćajni pravci i regionalni putevi, planine i njihovi vrhovi. U većim naznačenim centrima bili su stacionirani garnizoni JNA sa mešovitim vojnim sastavom svojih jedinica (pešadija, artiljerija, vezisti, transportni vodovi sa različitim vrstama vozila, vojna i saobraćajno-vojna policija, intendanti, medicinski vodovi, a glavni vojni aerodrom je bio kod Petrovca). Zanimljiv je podatak, da su u Kičevu i u još nekim vojnim kasarnama u to vreme (1972-1973) još uvek postojali i redovni konjički eskadroni JNA, pored motornih vozila, borbenih vozila i tenkova. Zanimljiva slika, u vojnoj kasarni zajedno i konji i tenkovi. Nije potrebno objašnjavati opravdanost takve organizacije, pogotovu kada se shvati značaj vojne konjice u nepristupačnim i brdskim krajevima - u bilo kom vremenu (iz zapisa književnika dr Milivoja Došenovića, nekadašnjeg vojnika-vozača u Komandi III Armije u Skoplju, iz perioda služenja redovnog vojnog roka JNA 1972-1973). 

 

Krivolak - jedan od najpoznatijih nekadašnjih vojnih poligona u Trećoj vojnoj oblasti u Makedoniji. Nalazi su u blizini mesta Negotino kod ušća reka Slatine i Vardara. Na Krivolaku su bile dominantne artiljerijske jedinice, koje su iz raznih oruđa vršile bojeva gađanja, tako da je planina "grmela" od pojačane buke ispaljenih projektila. Zanimljiv je podatak, da je na poligonu Krivolak postojao i veći vojni zatvor otvorenog tipa, u kome su uglavnom služili svoje dugogodišnje kazne starešine raznih rodova JNA sa područja Treće vojne oblasti - zbog teških krivičnih dela. Oni su svoje kazne služili u dugogodišnjem trajanju kroz redovne vojne zadatke isključivo u delokrugu vojnog poligona Krivolak. Uglavnom, uslovi služenja vojnog roka na Krivolaku bili su naporni... 

 

Kumanovo - najseverniji grad Republike Makedonije, prostire se pored Kumanovske reke u predelu Žegligovo. U blizini grada izgrađen je Lipkovski hidro-sistem. Po istorijskim arhivama pominje se u XVI veku i bilo je naseljeno Kumanima, po kojima i nosi ime (na slici: centar grada, snimak iz 1973).

 

Štip - gradić i središte opštine u Makedoniji na reci Bregalnici, regionalnom putu i pruzi Titov Veles - Kočani. Iz arhiva srpske istorije - čuvena je Bregalnička bitka iz 1913. godine, a u Štipu se nalazi i spomenik-kapela s kosturnicom izginulih srpskih vojnika i oficira iz slavne bitke Drugog balkanskog rata, kada je hrabra srpska vojska od 30. juna do 9. jula 1913. godine pobedila bugarsku vojnu armadu, a u istorijskim arhivama opisana kao nezaboravna "Bregalnička bitka".

 

Bitolj (Bitola), jedan od najlepših gradova Makedonije, nalazi se na udaljenosti oko 230 km od Skoplja, na reci Dragoru u istočnoj podgorini ispod Baba planine i njenog vrha Pelister (2601 m), na  starom rimskom putu (Via egnatia). Bitolj su osnovali Sloveni početkom XI veka, a u vreme Balkanskih i Prvog svetskog rata oko Bitolja su vođene velike bitke između srpske i turske vojske, koje su završene totalnim porazima turskih armija i oslobođenjem Makedonije. Iz Bitolja vodi put ka Solunu, sa graničnim prelazom Medžitlija (snimak Bitolja 1973. godine, iz lične foto-arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Gostivar, grad i središte opštine u Makedoniji i teritorija gornjeg Pologa na putu i pruzi između Skoplja i Ohrida. U blizini Gostivara na Osogovu nalazi se izvorište Vardara - Vrutok, gde je nakon II svetskog rata izgrađena i velika vrutočka hidroelektrana u sastavu Mavrovskog hidroenergetskog sistema. Iza Gostivara, starim putem pored gostione "Treska", na oko 20 kilometara bili su vojni objekti, a starim "vojnim putem" moglo se vozilima stići do živopisnih varošica Smilevo i Kičevo. Iz zapisa književnika dr Milivoja Došenovića, a nekadašnjeg vojnika-vozača u Komandi III armije piše: "Iz mnogih prijatnih  uspomena, koje su vezane za moja zaduženja raznih vojnih vozila, po potrebi obavljanja zadataka i vožnje određenog vojnog starešine do zacrtane topografske lokacije, sećam se kampanjole "AR-55" i dobrog starešine kapetana Gvozdenovića (koji je potpuno ličio na zagrebačkog glumca Zvonka Lepetića). Otprilike triput mesečno bih vozio kapetana Gvozdenovića relacijom Skoplje-Tetovo-Gostivar-Smilevo, do vojne baze u planini. Kapetan Gvozdenović bi mi "naredio" da zastanemo pred malenom gostionom "Treska" u šumici iza Gostivara - da bi on popio par čašica pića, znao bi u "kampanjoli" da mi i zapeva. Ti odlasci do Tetova, Gostivara, Smileva, a iznad nas prelepa Šar-planina, pa i Osogovo, nezaboravne su uspomene...Takođe, sa čestitim čovekom i inženjerijskim pukovnikom Borom Antićem bih takođe "kampanjolom" putovao po zadatku na vrhove Šar-planine (Titov vrh i na zimsku prelepu Popovu šapku). Teško je i opisati osećaj čudnog zadovoljstva, ali i uzbuđenja, kada voziš "kampanjolu AR-55", bilo u letnjem ili u zimskom ambijentu preko Šar-planine. Ponekad bi pukovnik Antić zatražio od mene da on malo vozi "kampanjolu" na tim putevima jedne od najviših makedonskih planina, koja dodiruje oblake, ali mu ja nisam dao (po vojnim pravilima, ja dužim vozilo), a dobri pukovnik Bora se nije ljutio zbog mog stava..." 

 

Ohrid - pored Ohridskog jezera, gradić-biser i istorijski spomenik Makedonije i nekadašnje države Jugoslavije. Ohridsko jezero je površine 358 kvadratnih kilometara, sa maksimalnom dubinom i do 290 metara bistre plave vode. Jezeru pripadaju slivovi oko 40 rečica, od kojih je 17 iz Makedonije, a 23 iz Albanije. Jezero nastaje od najvećih podzemnih izvora koji se nalaze kod manastira Sveti Naum i planine Galičice, kao i od čuvenih Biljaninih izvora, dok deo sliva stiže i iz Prespanskog jezera. Iz Ohridskog jerera otiče reka Crni Drim  prema Strugi i Debru i teče prema Albaniji, gde se kod Ljum-Kule u Skadarskom polju spaja sa rekom Beli Drim, koja teče iz Metohije, te zajedno čine reku Drim, koji ima dve račve, gde se jedna uliva u reku Bojanu, a veća račva ka Jadranskom moru u Albaniji. Na mostu preko  Crnog Drima kod Struge, počev od 1962. godine održavane su tradicionalne "Struške večeri poezije", a taj festival je u bivšoj SFRJ dobio internacionalni karakter kao mesto susreta pesnika iz celog sveta. Sredinom 1970. godine, Ohrid je dobio i aerodrom za civilni vazdušni saobraćaj. Snimak grada Ohrida i Ohridskog jezera 1973. godine (iz  arhive dr Milivoja Došenovića, književnika).

 

Deo plavog prostranstva Ohridskog jezera - u svojoj iskonskoj lepoti

 

SNAŽNE VOJNIČKE NOSTALGIČNO-ROMANTIČNE USPOMENE, POKRETALE SU KNJIŽEVNIKA dr MILIVOJA DOŠENOVIĆA - DA NEKOLIKO PUTA POSETI MNOGE GRADOVE MAKEDONIJE: OD SEVERA DO KRAJNJEG JUGA, OD KUMANOVA I SKOPLJA DO BILJANINIH IZVORA NA OHRIDSKOM JEZERU, CRNI DRIM, STRUGU I DEBAR, I NEKADAŠNJE VOJNE KASARNE IZ NEZABORAVNIH DANA, KOJE SU BILE PUNE MLADIH VOJNIKA U GODINAMA BEZ RATA - U JEDNOJ VELIKOJ I LEPOJ DRŽAVI JUGOSLAVIJI, KOJE VIŠE NEMA...   

 

SKOPSKA "MARŠALKA" - NAJVEĆA VOJNA KASARNA U BIVŠOJ SFRJ

Iz nezaboravnog vremena redovnog služenja vojnog roka JNA u državi Jugoslaviji, pogled na ovaj gigantski vojni kompleks u Skoplju i nekadašnju kasarnu "Maršal Tito", svim bivšim vojnicima vraća nostalgična i romantična sećanja. Na slici: u gornjem desnom uglu nalazila se glavna kapija i autonastavni bataljon sa velikim autoparkom za obuku vojnih vozača JNA. Komandant autobataljona bio je potpukovnik avijacije "plavac" Miljenko Šatović. Bliži vojni objekti na slici su: spavaone i kabineti skopske divizije, koja je u svom sastavu imala  veći broj bataljona sastavljenih od vojne i vojno-saobraćajne policije, inženjerije,  intendanata i PVO-a sa vezistima, kao i pešadijski bataljon, a tu je bila stacionirana i tenkovska brigada. Komandant celokupne vojne kasarne, odnosno divizije bio je pukovnik Vladimir Dubak, čija komandna zgrada se nalazila u centru vojnih objekata. Ova nekadašnja kasarna (na slici) koja je nekoliko decenija nosila ime "Maršal Tito", imala je u svom sastavu konstantno  preko 20.000 vojnika, danas se zove "Ilinden", ali sa znatno smanjenim ljudskim i vojnim potencijalima. (Iz vojnikovog dnevnika i sećanja književnika dr Milivoja Došenovića, koji je u periodu 1972-1973. godine služio vojni rok JNA u Autobataljonu kasarne "Maršal Tito", a nakon završene tromesečne auto-obuke bio vozač u Komandi III Armije, Komanda stana u Skoplju VP 5573-29). Fotografija preuzeta iz foto-arhive kasarne "Ilinden", čiji je sadašnji naziv nekadašnje kasarne "Maršal Tito" u Skoplju.

 

Da biste otvorili knjigu - kliknite levim tasterom miša na velike korice

Da biste otvorili knjigu - kliknite levim tasterom miša na velike korice